30 lis Ucitelj i ucenik

Odnos učitelj učenik predstavlja temeljni odnos u mnogim kulturama,religijama, duhovnim pravcima a isto tako i u sferi borilačkih vještina.

Kršćanstvo, hinduizam, sufi, budizam također nalaze oslonac u toj snazi međuodnosa učitelj-učenik.
Buda je jednom rekao: „Od svih buda koji su ikada dosegnuli prosvjetljenje, niti jedan to nije ispunio a da se nije pouzdao u učitelja, i od tisuću buda koji će se pojaviti u ovom eonu, niti jedan od njih neće dosegnuti prosvjetljenje a da se ne pouzda u učitelja.”

Mnogi kažu da je svijet danas preplavljen lažnim učiteljima i guruima dok je vrlo mali broj tzv. Istinskih gurua. Kažu da lažni učitelji uzrokuju zbunjenost pa i bol i da obično iza svega stoji novac. Gledajući s te razine to je kao da jedan slijepac vodi drugoga. Sveci i mudraci pak kažu da je učitelja puno ali nigdje nema pravog učenika.
Mudri također kažu da postoje tri vrste tražitelja na duhovnom putu. Nekima od njih učenja ulaze na jedno uho a izlaze kroz drugo uho van. No kada biste ih upitali koja je važna poruka koju Učitelj prenosi oni bi vas samo blijedo pogledali. To su tražitelji najniže vrste. U drugu skupinu ubrajamo one koji pozorno i čitaju i slušaju govore, pamte što je bilo rečeno i to koriste u svojim izlaganjima. Oni drže impresivne govore, za njih se kaže kako su oni junaci govornice ali na razini praktične primjene su ništice. Od najviše vrste su oni kod kojih ono što uđe kroz uho ostaje u njima, oni promišljaju i žive u skladu s tim učenjima. Njihov život je Učiteljeva poruka. Istinski učenik duboko sluša, promišlja, ugrađuje i provodi usvojeno u sastavni dio svog života. To je istinska transformacija.

Sve to može se pronaći i Aikidu ili drugoj borilačkoj vještini koja za svoj temelj ima duhovne vrijednosti.

Tko prihvaća da slučajnost ne postoji sasvim je jasno da svatko sam izabire-dobija učitelja u skladu sa svojim umom i vibracionim obrascem. Zajedničko večini učenika je misao da je baš njihov učitelj onaj pravi.. da li svi onda lažu?? Ne, to je njihova istina. U tom smislu ne postoji dobar i loš učitelj. Svatko dobija ono što mu je potrebno u skladu sa svojom evolucijom,željama i motivima. Ovdje se može reči i da za večinu učenika pravi motivi i želje su skriveni od površine uma u kojoj djeluju.
S druge strane treba napraviti i distinkciju između učitelja i Učitelja. S aspekta zakona akcije i reakcije (karme) učitelji su na toj poziciji radi samih sebe i mogućnosti ispravljanja vlastitog neskladnog uma dok Učitelji dolaze radi istinskih Učenika.

Pravi se Učenik bavi samo božanskom prirodom Učitelja (Gurua) dok ga djelovanje učitelja kao čovjeka ne zanima. On to potpuno zaboravlja. Za njega je učitelj i onda ako djeluje nekonvencionalno.
Treba imati na umu što mudri kažu da je priroda sveca nedokučiva. Ne prosuđuj ga. Ne mjeri njegovu božansku prirodu neadekvatnim metrom neznanja. Ne kritiziraj djelovanje svog učitelja koje se zasniva na univerzalnoj viziji.

Po dosad napisanom netko bi mogao zaključiti da svi koji su ikad susreli Istinskog učitelja - sveca , mudraca su dobili sve što im je trebalo dok oni kojih je dopao lažni učitelj to nisu. Da tome nije tako svatko se može osvjedočiti na bezbroj primjera. Što nedostaje? Što to čini učenika Učenikom? Očito nije stvar u Učitelju ili učitelju.

Kao odgovor može poslužiti poznata priča o učitelju koji je živio blizu rijeke. Svaki dan dolazio je kod njega učenik na poduku. Jedan dan učenik je izostao i pojavio se sutradan uz ispriku da je rijeka bila jako nabujala od kiše i nije ju mogao prijeći. Učitelj mu je rekao da to nije razlog da ne dođe i dao mu tehniku kako će usmjeriti um i moći hodati po vodi. I nakon toga učenik više nikad nije izostao s poduke. Učitelju je to bilo sumnjivo i jednom kada je vidio da rijeka jako nabujala odlučio je sačekati učenika da vidi kako če prijeći nabujalu rijeku. I ugledao je učenika kako točno slijedi upute koje mu je on dao i hoda po vodi. Kasnije toga dana i sam učitelj je pokušao primjeniti tehniku koju je dao učeniku ali nije uspio i pao je u rijeku. Naime on je bio lažni učitelj koji svoje učenje nije mogao primjeniti u praksi več je citirao i propovjedao intelektualno naučeno znanje. Nasuprot njemu Učenik je imao potpuno povjerenje i odanost prema svom učitelju.

Mudri kažu da slijeđenje Učiteljevih uputa bezuvjetno, odmah i u potpunosti najvažnija od svih duhovnih disciplina za sve tražitelje na duhovnom putu.
Tu vrstu predanosti i odanosti može se pronaći u životima svih svetaca i mudraca uključujući i osnivača Aikido-a - Moriheia Ueshibe. Usprkos čistoći svojih umova svi do jednoga su imali živoga učitelja neki vjerojatno samo da pokažu drugima neophodnost istoga.

Također može se govoriti o razini gdje je svatko svakome učitelj. Stablo vas može poučiti strpljenju a bambus fleksibilnosti itd. Ono gdje mnoge zavede vlastiti ego je misao i stav da mogu sami. Takva situacija podsjeća na mogućnost da se izvučete iz živog blata vukući se za vlastitu kosu. Vaše vlastito Sebstvo manifestira se u formi vanjskog Učitelja onda kada je učenik spreman.

Transformacija je važnija od informacije. Kada se radi o transformaciji, smisao je razviti božanske odlike, i konkretno ih živjeti u mislima riječima i djelima. Važno obilježje u transformaciji je i staloženost, to znači da prema svemu što je dobro ili loše, dobitku ili gubitku, počasti i pokudi, slavi i sramoti, uspjehu ili neuspjehu, toplini ili hladnoći trebali bi se odnositi istovjetno. Staloženost je izuzetno značajna odlika koju treba razviti.
Kod transformacije važno je i slijedeće – ne tražiti pogreške u drugima. Traženje pogrešaka kod drugih jedna je od najvećih prepreka za tražitelja na duhovnom putu.

Tko je istinski Učitelj? Koja se istina nalazi u pozadini principa Učitelja(gurua)? Je li Učitelj onaj koji poučava svjetovno znanje? Je li Učitelj onaj koji istražuje svojstva materije? Je li Učitelj onaj koji u detalje opisuje prirodne znanosti? Je li Učitelj onaj sa velikim znanjem tehnika, vještina? Ne, to su samo učitelji. Pravi Učitelj je utjelovljenje transcendentalnog blaženstva.