23 ruj Priča: hrabrost skrivena u ljudskom srcu

„U knjizi japanskoga autora Daisetsua Suzukija pročitala sam priču o slavnom majstoru za pripremu čaja iz razdoblja dinastije Edo koji je radio za moćnoga i uglednoga gospodara. Kao što svi znamo, Japan promiče čajni obred kao dio zena u kojemu su čajni obred i meditacija dvije sastavnice jedne cjeline.

Gospodar je jednoga dana odlučio poslovno otputovati u prijestolnicu. Nije mogao zamisliti da svojega majstora za pripremu čaja ostavi kod kuće pa mu je rekao: 'Pođi sa mnom kako bih mogao svakoga dana piti tvoj čaj.'

Ali u Japanu je u to vrijeme bilo vrlo opasno. Razbojnici i raspušteni samuraji – ronini –  harali su zemljom i terorizirali stanovnike.

Majstor se uplašio. Rekao je svojemu gospodaru: ' Nisam vješt s oružjem. Što ću ako se na putu nađem u nevolji?'  Gospodar mu je odgovorio: ' Ponesi mač i odjeni se kao samuraj.'

Majstor nije imao drugog izbora. Preodjenuo se u samurajsku odjeću i s gospodarom pošao u prijestolnicu.

Gospodar je jednoga dana otišao obaviti svoj posao pa je majstor pošao u šetnju. Prišao mu je ronin i izazvao ga riječima: 'Vidim da si i ti ratnik – hajde da odmjerimo vještine.'

Majstor je rekao: 'Ne znam ništa o borbi, ja sam samo majstor za pripremu čaja.'

Ronin je odvratio: 'Nisi samuraj, ali si tako odjeven. Ako imaš imalo srama ili samopoštovanja, trebao bi umrijeti od mojega mača!'

Majstor se zamislio, ali očito nije bilo izlaza pa mu je odgovorio: 'Poštedi me na nekoliko sati kako bih obavio zadatke koje mi je moj gospodar dao. Poslijepodne ćemo se sastati pokraj jezera.'

Ronin je malo razmislio i pristao dodajući: 'Budi ondje, jer inače… '

Majstor je odjurio ravno u najslavniju školu borilačkih vještina u prijestolnici. Pošao je prema glavnom samuraju i rekao mu: ' Preklinjem vas, poučite me najčasnijem načinu na koji samuraj može umrijeti!'

Glavni je samuraj bio silno iznenađen. Rekao je: 'Ljudi ovamo dolaze jer teže živjeti, ti si prvi koji je došao tražiti smrt. Zašto to činiš?'

Majstor je opisao svoj susret s roninom i rekao: 'Pripremanje čaja je sve što znam, ali danas se moram upustiti u smrtonosnu borbu s tim čovjekom. Molim vas da me poučite kako da to učinim. Želim samo donekle časno umrijeti.'

Glavni samuraj je rekao: 'U redu, pripremi mi čaj pa ću ti tada reći što ti je činiti.'

Majstor je u dubokom očaju prozborio: 'To bi mogao biti posljednji čaj koji ću pripremiti na ovome svijetu.'

Učinio je to iznimno usredotočeno. Mirno je promatrao kako planinska izvorska voda počinje kipjeti na maloj peći. Tada je stavio listiće čaja, natopio ih, procijedio čaj i točio ga malo-pomalo. Zatim je objema rukama primio šalicu i pružio je glavnom samuraju.

Glavni samuraj promatrao je cijeli postupak. Otpio je gutljaj i rekao: 'Ovo je najbolji čaj koji sam pio u životu. Odmah ti mogu reći da nema potrebe da umreš.'

Majstor ga je upitao: ' Čemu ćeš me poučiti?'

Glavni samuraj je rekao: 'Nema potrebe da te ičemu poučavam. Kad stigneš pred tog ronina, moraš se samo sjetiti mentalnog stanja u kojemu si bio dok si pripremao čaj. Ništa drugo ne moraš učiniti.'

Čuvši to, majstor za pripremu čaja pošao je na svoj sastanak. Ronin ga je već čekao, a čim je majstor stigao, izvukao je mač i rekao: 'Budući da si stigao, neka dvoboj započne!'

Majstor je cijelim putem razmišljao o riječima slavnoga samuraja pa se s roninom suočio upravo u onome mentalnom stanju u kojemu je bio dok je pripremao čaj. Zagledao se u svojeg protivnika i tada je bez žurbe skinuo šešir i spustio ga pokraj sebe. Zatim je skinuo široki gornji ogrtač, polako ga složio i uredno stavio pod šešir. Rukave košulje vrpcama je čvrsto svezao za zapešća, a isto je učinio i s nogavicama hlača. Pripremao se za borbu  od glave do pete, cijelo vrijeme miran i staložen.

Ronina je hvatala tjeskoba. Što je dulje gledao majstora, to se više zabrinjavao jer nije mogao procijeniti koliko je njegov protivnik vješt s oružjem. Pogled majstorovih očiju i osmijeh na licu u roninu su budili sve veću nesigurnost.

Kad je majstor završio s odjećom, zvučno je izvukao mač iz korica, zavitlao njime po zraku i … stao jer nije znao što bi sljedeće učinio.

Ronin je u tom trenutku pao na koljena i zavapio: 'Poštedi me, preklinjem te! Još nikada u životu nisam vidio toliko vještog borca!'

***

Je li majstorova pobjeda doista proizašla iz njegove borilačke vještine?  Nije, proizašla je iz hrabrosti njegova srca i iz opuštenoga, sabranog samopouzdanja. Iz stava kojim je pristupio svojemu zadatku.

Tehnika i vještina nisu najvažnije. Da bismo potpuno razumjeli ono što je više od puke vještine, moramo primijeniti srce i dušu. „

 (Yu Dan, Konfucije iz srca – drevna mudrost za današnji svijet)