19 ruj Aikido i vanjski utjecaji

Bezbroj je članaka, forumskih rasprava i razgovora uz kavu vođeno na temu efikasnosti aikida i drugih borilačkih vještina u tzv. realnim situacijama. Ono što često izmakne je ono iza pojavnosti, sadržaja i oblika.

Pogledajmo npr. gledište da aikido principi u realnim situacijama funkcioniraju ali ne radi fina motorika (pridodajući razloge stresa, straha, adrenalina itd.) pa je zato za taj vid u ovim okolnostima i ovom primjeru samoobrane potrebno primjeniti i druge tehnike, vještine ili drugačije pristupiti cijeloj situaciji kao i gledište da je aikido u dojo-u nešto potpuno različito od tzv. stvarne situacije.
Može se reči da je sve to u ovakvom primjeru, gledištu točno na toj razini i s tog gledišta ali također možemo gledište i proširiti te se može sagledati i drugačije.

Jasno je da O`Sensei kao vrhunski majstor brojnih borilačkih vještina, ratnik (koji je iskušao borbu i van dojo okvira), svetac i mudrac nikad ne bi sastavio vještinu koja ne funkcionira na fizičkoj razini za ono za što i kada je namjenjena. U tom smislu njegova učenja ne postoji umanjenja ili aspekti koji nisu iste vrijednosti o kojima on uči. To treba razumjeti.
Spomenuto gledište-stav ako se promatra s kuta uvažavanja cijelovite vrijednosti što aikido jeste, predstavlja primjer gledišta u kojima se ne uvažavaju te vrijednosti, u kojima ako nešto stvarno funkcionira onda uvijek i u svim okolnostima ima istu vrijednost (znanje, vještinu, stav). Taj stav implicira nepovjerenje u Aikido kao vrhunsku borilačku vještinu i O`Sensei-a kao osnivača.
Također implicira da je „problem“ izvan mene a samim time i rješenje. Zar ne bi čak i logično bilo se pozabaviti samim sobom na tom primjeru i otkriti zašto mi fina motorika ne funkcionira? zašto sam pod stresom? Zašto adrenalin blokira određene centre? Tko je pod stresom? Tko je taj „ja“ na koji djeluju vanjske okolnosti?
Samoispitivanjem i radom na sebi, uvažavajući svoje slabosti, i ne primjenjivanje aikido principa spoznali bi da je u korjenu svega strah od smrti i njegove varijacije, čiji je gospodar ego koji se boji? To u našim tehnikama ne bi smijelo prevladati. Stanje koje trebamo imati, nema straha, nema adrenalina, već hrabrost u svakoj situaciji.
Dakle, s Aikido je sve u savršenom redu. „Problem“ leži u nama samima. Ovo nema veze s godinama treniranja, aikido stupnju znanja (ili neke druge borilačke vještine). Nije pitanje što se radi nego tko nešto radi.. s kakvim stavom, s onim što i kakvi MI jesmo.

Upravo kroz taj aspekt su borilačke vještine smatrane putom duhovne preobrazbe i alata za samospoznaju. Radimo na sebi. Nema drugih u smislu bilo kojih osuda. Svako je sam sa svojim predispozicijama, utiscima, slabostima i samozavaravanjima. To sve treba nadići primjenjujući u životu aikido vrijednosti. Na svakom je odluka kako se usmjeriti dalje; da li prema podilaženju ego efekata koji se promjenljivo naslanja na vanjske utjecaje kao i održavanju slika o svemu što nismo ili prema onome što jesu trajne vrijednosti . Princip harmonije, stapanja, usaglašavanja s protivnikom toliko naglašen u Aikidu ne odnosi se na fizičku razinu i nije moguć dok malo „ja“ postoji i diktira stav uma. Masakatsu Agatsu.
Znanje i duboko razumijevanje funkcija uma i ega potrebno je da bi se proniklo u bit svake stvari. Tek tada moguće je jasno razlučivanje. Znati znači Biti i ne odnosi se na intelektualno, knjiško znanje. Znanje bez primjene nije znanje.

O`Sensei citat tih principa koje trebamo biti umom duhom i tijelom, uvijek i u svim životnim okolnostima:
„Ja sam miran kad god sam napadnut. Ne pridajem važnost ni životu ni smrti. Sve prepuštam, onakvo kakvo jeste, Bogu. Ne marite ni za život ni za smrt i neka vaša svijest sve prepušta Njemu i kad ste napadnuti i u svakodnevnom životu.“

Poznato je također iz života mnogih svetaca, mudraca da su bili iz tzv. ratničke kaste. Susrat s mogućnošću smrti tijela na bojnom polju ili sličnoj situaciji predstavlja katarzu kada se gomile energetskih um utisaka čiste i ostavlja prolaz za uzdizanje duha iznad materije. Neki su te trenutke iskoristili jer su bili za njih spremni i dani su im upravo radi toga. Mnogi nisu.

„Nositi hakamu znači da je onaj koji ju nosi svjestan crnila u sebi.“ – Corallini Sensei

U neznanju odnosno ne primjeni svih ovih "budo"vrijednosti i ograničenom viđenju sebe zanemaruje se također energija akcije i reakcije tj. zakona karme. Možete biti najveći majstor svih borilačkih vještina (u smislu tehnike, snage..) a ipak da budete poraženi od naoko smiješnog protivnika kada je za to vrijeme i trenutak... nekima će to možda zvučati nevjerojatno ali zapravo je prilično jednostavno.. Iz tog razloga O`Sensei kaže:

„Vaš duh je vaš istinski štit“ tj. ako je duh – um čist nema mogućnosti da uopće dođe do napada.. nije li to savršena borilačka vještina?
Kao nadopuna iz drugih izvora poznato je i zabilježeno u mnogim spisima da ostvarenog yogija čak ni divlje zvijeri usred šume ne uznemiravaju a agresivna ljudska bića se smiruju kada dodju u njihovu blizinu.

U istom kontekstu jedan mudrac jednom je rekao kao u šali majstoru borilačkih vještina: „Nauči me samo jednu tehniku... to mi je dosta“. Nije se šalio.
Intelektualno znanje, citati, izreke o tome ne znače ništa bez stvarnog iskustva i primjene. Rad na sebi uvijek je individualan. Nema grupnog rada ali duhovni Učitelj je neophodan. Slijepac ne može voditi slijepca. Kako da se izvučete iz blata u koje vas je okovao površinski um? Zar s istim tim umom? To jednostavno nije moguće. Poznata je O`Sensei potpuna predanost Bogu i povjerenje u svoje duhovne učitelje. Bez povjerenja nema pomaka. Mnogi imaju vjeru ali nemaju povjerenje.
U tom smislu nema bolje i gore tehnike ili stila niti je to važno. Jedan je O`Sensei i Aikido kao njegov Put. Za nekoga taj put može biti Takemusu Aikido, Ki Aikido, boks, ispijanje čaja ili šah.
Čim ste zabrinuti sa "dobrim" i "lošim" kod ljudi iz okoline, stvarate mogućnost zatvaranje srca, a time i nesvijestan stav. Testiranje, natjecanje, i kritiziranje drugih slabi vas i poražava.

Aikido, Takemusu Aiki je plod i odraz čistog duha – uma i namjenjen je istom takvom umu, u svim situacijama na koji nikakvi utjecaji i ne djeluju (ni strah, ni adrenalin, ni agresija).. U primjeni od strane takvog uma Aikido je savršen u svakom smislu i kao borilačka vještina i kao alat za rad na sebi i kao sve ono što je O`Sensei stalno govorio i ponavljao. O`Sensei to sasvim jasno i kaže kada govori da se Aikido radi na „plutajućem rajskom mostu“ što je za njega, kako na drugom mjestu objašnjava, tzv. stanje prosvjetljenja.
„Kada koristite tijelo morate upotrijebiti materjalnu dimenziju ali nikad ne zaboravite fokus na duhovno. Duhovno mora kontrolirati materjalno.“ – O`Sensei

O razlici između aikida (ili druge borilačke vještine) u dojo-u i stvarne situacije možda nekom drugom prilikom.. opet s pogledom iza oblika i sadržaja..
Sve komentare, pitanja može preko donje komentar forme ili putem Email-a.

zapisao: s.n.