Nazunia

Basho zapisa:

KADA PAŽLJIVO ZAGLEDAM,
VIDIM DA NAZUNIA CVJETA
UZ OGRADU – AH!

Izgleda kao da nema baš neke velike poezije u tome. Ali uđimo u to sa nešto više pažnje jer je Basho preveden na engleski; a u njegovom jeziku to ima sasvim drugačiji smisao i miris.

Nazunia je sasvim običan cvijet – raste sam od sebe pored puta, uz ogradu, u travi. On je toliko običan da ga niko i ne pogleda. On nije cijenjen; on nije rijedak lotos. Lako je primijetiti ljepotu rijetkog lotosa koji pluta na jezeru, plavi lotos – kako možete to da ne vidite? U trenutku ćete biti opčinjeni njegovom ljepotom. Ili predivnu ružu koja pleše na vjetru, na suncu… na tren vas obuzme. Ona je očaravajuća.

Ali nazunia je veoma običan, prost cvijet; on ne treba uzgajanje, ne treba vrtlara, on cvjeta sam do sebe bilo gdje. Da bi se pažljivo primijetila nazunia potreban je meditant, potrebna je veoma prefinjena svijest, inače ćete je mimoići. Ona nema uočljivu ljepotu, njena ljepota je duboka. Njena ljepota je veoma obična ali ta običnost u sebi krije i neobičnost jer je sve ispunjeno Bogom… čak i cvijet nazunia. Ako joj ne priđete sa naklonjenim srcem vi ćete je izgubiti.

Kada prvi put čitate Basho-a počinjete da mislite: “Što je toliko važno reći da nazunia cvjeta kroz ogradu?”

U Bashovoj pjesmi zadnja strofa završava sa kana, na japanskom – i samo se može prevesti nekim usklikom jer nema drugog načina da se to prevede. Ali riječ kana znači “Ja sam iznenađen!” Stoga, odakle dolazi ta ljepota? Da li dolazi od nazunie? Jer hiljade ljudi mogu proći pored te ograde i niko neće ni pogledati taj mali cvijet. A Basho je bio opčinjen tom ljepotom, bio je prenijet u neki drugi svijet. Što se dogodilo? To zaista nije bilo zbog nazunie, inača bi to uhvatilo svačije oko. To je usljed Bashovog uvida, njegovog otvorenog srca, njegovog naklonjenog viđenja, njegove meditativnosti. Meditacija je alhemija: ona može običan metal pretvoriti u zlato; ona može cvijet nazunia pretvoriti u lotos.

Kada pažljivo zagledam… A riječ pažljivo znači obazrivo, sa svjesnošću, brižljivo, meditativno, sa ljubavlju, brižno. Čovjek može da posmatra bez ikakve pažljivosti, on će tako propustiti čitavu stvar. Tu riječ pažljivo treba zapamtiti u svom njenom značenju ali korijen riječi znači mediativnost. A što znači kada nešto pogledate meditativno? To znači bez uma, gledanje bez uma, bez oblaka misli na nebu vaše svijesti, bez sjećanja da tu prolaze, bez želja… baš ništa, potpuna prznina.

Kada sa takvim ne-umom pogledate, čak i cvijet nazunia će vas prenijeti u drugi svijet. To će postati lotos raja, to više nije dio ovog svijeta; neobično se našlo u nečemu sasvim običnom. A to je put Bude: pronaći neobično u običnom, pronaći sve u ovom trenutku, pronaći cjelinu u ovome – a to Buda naziva tathata.

Bashov haiku je haiku tathata: tu nazuniu pogledajte sa ljubavlju, sa brižnim srcem, sa nezamračenom sviješću, u stanju ne-uma... i čovjek biva iznenađen, čovjek biva ispunjen poštovanjem. Veliko čudo se ukazuje. Kako je to moguće? Ta nazunia – ako je to moguće sa nazuniom, to je onda moguće sa svime. Ako nazunia može biti tako lijepa, Basho može biti probuđen. Ako nazunia može sadržati takvu poetiku, tada svaki kamen može postati propovijed.

Kada pažljivo zagledam, vidim da nazunia cvjeta uz ogradu! Ah! .... ja sam iznenađen. Ja sam zanijemio. Ne mogu ništa reći o toj ljepoti – mogu samo naslutiti.

Haiku je jednostavno samo aluzija. Poezija opisuje, haiku samo ukazuje, i to na veoma posredan način.
OSHO

Izvor: Osho International Foundation

No Comments

Post A Comment

20 + sixteen =